Hoste privlače pažnju i kao soliterne biljke ili kao okvir u gredicama. Postoje patuljaste vrste visine svega desetak centimetara, ali i džinovske hoste od jednog metra visine
Hoste cvetaju tokom leta, a boja cveta varira od bele, svetloljubičaste i plavkaste, do ružičastih tonova
Ukoliko želite da oživite tamniji kutak u bašti, hosta je pravi izbor. U pitanju je nezahtevna perena poreklom sa Dalekog istoka koja izgleda veoma dekorativno posađena ispod drveta. Hoste privlače pažnju i kao soliterne biljke ili kao okvir u gredicama. Postoje patuljaste vrste visine svega desetak centimetara, ali i džinovske hoste od jednog metra visine.
Hoste su otporne na zimu, pa mogu godinama ostati na istom mestu. Uspevaju na gotovo svim zemljištima koja imaju dobru propusnost, ipak najviše im odgovaraju humusna zemljišta. Sa prihranjivanjem treba početi kada se hoste dobro ukorene. Prihranjuju se na početku vegetacije kompostom, odstojalim stajskim ili mineralnim đubrivom. Iako postoje sorte koje podnose intenzivnije osvetljenje, hoste ne treba izlagati jakom suncu, jer izblede i dobijaju opekotine. Ne prijaju im ni velike oscilacije temperature, pa ukoliko su noći hladne a dani jako topli koren biljke zaštitite slojem malča, koji će zadržati temperaturu zemlje i vlagu.
Listovi mogu biti ovalni ili srcoliki, u svim nijansama zelene boje, od tamnozelene do žutozelene, ili ih krase raskošne žute i krem šare. Upravo te šare najviše fasciniraju uzgajivače perena. Hoste cvetaju tokom leta, a boja cveta varira od bele, svetloljubičaste i plavkaste, do ružičastih tonova. Postoje i sorte sa mirisnim cvetovima, kao što je ljiljan hosta (Hosta plantaginea “Grandiflora” ili “Fragrant Bouquet”). Cvetna stabljika je bez lišća, a na njenom vrhu obraziju se grozdaste cvasti.
Među niskim vrstama izdvaja se Hosta gracillima sa tamnoljubičastim cvetovima i sitnim tamnozelenim lišćem talasastih ivica. Poznate sorte su “Golden Tiara” i “Ginko Craig”. Niže vrste mogu se gajiti kao pokrivači zemljišta, kao okvir gredice ili u kamenjarima.
Hoste sa plavim listovima imaju neravnomernu žutu ivicu i bele cvetove koji se pojavljuju na kratkim stabljikama. Najpoznatije sorte su “Halcyon” i “Frances Williams”.
Od šarenolisnih hosti najlepše su sorte "Patriot" sa širokim belim rubom i “Wide Brim” sa veoma dekorativnim krem do žuto panaširanim listovima. Osim upadljivih listova, sorte “Summer Fragrance” i “So Sweet” osvajaju i mirisnim cvetovima.
Hoste sa žutim listovima podnose više sunca. Među ovim hostama izdvaja se “Sum and Substance” koja deluje zaista impozantno kada dostigne punu veličinu. Ima žutozelene, sjajne i kožaste listove.
Zeleno lišće mnogima izgleda jednolično i dosadno, ali to ne važi za hoste sa zelenim listovima. Oblik i tekstura listova veoma su zanimljivi i bez šarenila, naročito Hosta Vetricosa i Hosta Montana.
Jedna od najlepših sorti je hosta “Purple Heart” sa crvenkastom bojom na stabljici i u korenu samih listova, zbog čega sjajno zeleno lišće dolazi do izražaja. Cvetovi su bledoljubičaste boje i malo tamniji pri samom dnu, a traju do osam nedelja.
Hoste lepo izgledaju u kombinaciji sa astilbama, akvilegijom, papratima, lukovicama, plućnjakom, raznim ukrasnim travama...
Cvetovi hibiskusa su veličine dlana sa širokim laticama i istaknutim prašnicima, nažalost, cvet traje samo dan ili dva. Neprekidno cveta od kasnog proleća do rane jeseni
Baštenski hibiskus
Hibiskus je višegodišnja biljka poreklom iz Kine, pa je često nazivaju i slezova ili kineska ruža. Cvetovi hibiskusa su veličine dlana sa širokim laticama i istaknutim prašnicima, nažalost, cvet traje samo dan ili dva. Neprekidno cveta od kasnog proleća do rane jeseni.
Od mnogih vrsta izdvajamo močvarni hibiskus (Hibiscus moscheutos) jer je vrlo lepa, robusna trajnica koja može da izraste i do dva metra. Ima predivan cvet velikih demenzija, od 15 do 40 cm. Cvetovi su bez mirisa, a mogu biti beli, roze, crveni ili višebojni.
Močvarni hibiskus je poreklom iz močvarnih delova Džordžije i Floride, a ima ga i u Kanadi. Lako podnosi niske temperature, čak i do minus 30 stepeni. U jesen biljku orežite 10 cm iznad tla. Prvi jesenji mraz će uništiti nadzemni deo biljke, ali će biljka na proleće ponovo krenuti iz korena. Dok je biljka još mlada potrebno je tokom zime zaštititi njen koren (prve godine koren zaštitite s malo sena, slame ili malča). Na proleće će mladi izdanci sporije krenuti, ali kada se novi izdanci pojave, biljka će početi vrlo brzo da raste. Odgovaraju mu sunčani položaji i vlažno, drenirano tlo bogato organskom materijom i fosforom. Može da raste i u polusenci, ali tada slabije cveta. Uspeva gotovo na svim tipovima tla, samo je bitno da se zemlja brzo ne isušuje. Tokom letnjih meseci biljku redovno zalivajte. Močvarni hibiskus može se gajiti i u posudama, ali zbog dubokog korena potrebna mu je dublja posuda.
Razmnožava se deljenjem korena (u martu-aprilu) ili semenom. Seme močvarnog hibiskusa seje se u kasnu zimu ili rano proleće u male, pojedinačne saksije ili duguljaste balkonske žardinjere. Posude sa posejanim semenom treba držati na sunčanom i toplom mestu, na primer na prozorskoj dasci ili u zagrejanom mini plasteniku. Površinski sloj održavajte stalno vlažnim, prskanjem ili zalivanjem u podmetač. Tek nikle biljke ne treba prskati, niti im kvasiti listiće. Krajem maja biljke možete posaditi u baštu.
Baštenski hibiskus - Latinski naziv ovog lepog cvetnog listopadnog grma je Hibiscus syriacus. Može dostići visinu od 2,5 metra, a starije sorte i do 5 metara. Cvetovi su krupni, prosti ili višelatični, u beloj, narandžastoj, pink, crvenoj ili ljubičasto-plavoj boji. Cveta od sredine jula do septembra.
Odgovara mu svetlo ili polusenovito mesto i humusno, dobro drenirano zemljište. Lako podnosi sušu, ali ga pred cvetanje treba obilno zalivati. Otporan je na niske temperature. Orezuje se krajem zime i početkom proleća. Jačim orezivanjem hibiskus manje cveta, ali su cvetovi krupniji.
U pejzažnoj hortikulturi baštenski hibiskus se koristi kao pojedinačna biljka, u grupacijama ili kao živa ograda. Dobro izgleda u kombinaciji sa vajgelom i pajasminom (filadelfys). Životni vek baštenskog hibiskusa je 50 godina.
Vazdušnim korenčićima kampsis se labavo pridržava uz podlogu, može se držati uz zid, ali je bolje saditi ga uz podlogu oko koje može da se obmotava
Trubasti jasmin
KAMPSIS radikans ili trubasti jasmin je prelepa, krupnocvetna, listopadna penjačica koja može da izraste do 15 metara. Vazdušnim korenčićima kampsis se labavo pridržava uz podlogu, može se držati uz zid, ali je bolje saditi ga uz podlogu oko koje može da se obmotava. Listovi su tamnozelene boje, na vrhu zašiljeni, a po obodu testerasto nazubljeni. Cvetovi su cevasto zvonasti, krupni, narandžaste, žutocrvene ili crvene boje. Cveta od jula do septembra. Kampsisu odgovaraju južna i jugoistočna strana, duboka, plodna i vlažna zemljišta. Mlade, tek zasađene biljke obavezno svakog proleća đubriti fosfornim đubrivom, da bi se pospešio rast korenovog sistema. Starije biljke đubre se svake druge ili treće godine, i to đubrivom sa većim sadržajem azota. Mlade biljke su osetljive na mraz, dok starije mogu izdržati da izdrže temperature i do minus 20 stepeni. Kampsis dobro podnosi orezivanje, a orezuje se u proleće, kada se odstranjuju sve suve grane. Posebnim načinom orezivanja ova puzavica može da se pretvori i u drvo. Kampsis je veoma tražena i cenjena puzavica za ozelenjavanje vertikalnih podloga, pergola, ružnih zidova, stubova... Može da se sadi sama ili u kombinaciji sa drugim puzavicama, na primer visterijom.
Afrička margareta je biljka atraktivnog cveta živopisnih boja i nijansi koja voli sunce. Krase je dugi i nazubljeni tamnozeleni listovi
Letnja hrizantema
UKOLIKO želite baštu ili balkonske žardinjere tokom leta da osvežite cvetovima živopisnih boja i nijansi, neka vaš izbor bude afrička margareta ili osteospermum. Afrička margareta je biljka atraktivnog cveta živopisnih boja i nijansi koja voli sunce. Krase je dugi i nazubljeni tamnozeleni listovi. Na vrhu stabljike nalazi se cvet koji podseća na ivančicu, odnosno letnju hrizantemu. Cvetna glavica sastoji se od centralnog diska i neobičnih latica. Centralni disk može da bude plave, žute ili ljubičaste boje, a latice bele, krem, žute, ružičaste, purpurne i višebojne. U prirodnom okruženju letnja hrizantema cveta od proleća do početka leta, a onda prestaje sa cvetanjem i ponovo cveta tek na jesen. Međutim, zahvaljujući radu oplemenjivača stvoreni su kultivari koji cvetaju tokom celog leta. U našim krajevima osteospermum je jednogodišnja vrsta. Može da prezimi slabiji mraz, ali ne i oštru zimu. Kada su dani oblačni, cvetne glavice afričke margarete su zatvorene. Da bi biljka lepo napredovala potrebno joj je dobro propusno humusno zemljište i sunčani položaj. Letnja hrizantema veoma dekorativno deluje u visećim košarama, a često se koristi za ivičnjake ili kao pokrivač tla.
Cvet suncokreta je u formi spirale fermata sa tačno određenim mestom svakog cveta na cvasti. Sa divnim žutim laticama koje okružuju centar, suncokret ima nepogrešiv izgled sunca
Prvi suncokreti procvetali su u madridskim botaničkim vrtovima kao ukrasna biljka
U baštama naših baka uvek je bio zasejan i pokoji suncokret sa cvetovima žutim kao sunce. Mnogi narodi smatrali su ga simbolom boga Sunca. Naime, u ranim jutarnjim satima suncokret okreće cvetove ka suncu na istoku, tokom dana prati njegovu putanju ka zapadu, da bi kada sunce zađe njegova cvetna glava klonula kao da spava.
Cvetna glava suncokreta sastoji se od 1.000 do 2.000 pojedinačnih cvetova koje čine cvast nalik jednom ogromnom cvetu - suncu. Cvet suncokreta je u formi spirale fermata sa tačno određenim mestom svakog cveta na cvasti. Sa divnim žutim laticama koje okružuju centar, suncokret ima nepogrešiv izgled sunca koji ga čini cvetom strasti.
Početkom 16. veka suncokret su iz Perua i Meksika doneli u Evropu španski hrišćanski misionari, jer im se svideo njegov cvet. Prvi suncokreti procvetali su u madridskim botaničkim vrtovima kao ukrasna biljka. Danas se kao jestiva, lekovita i ukrasna biljka uzgaja u celom svetu.
Opis biljke - Suncokret je jednogodišnja vrsta sa velikim srcolikim listovima obraslim dlačicama i velikim cvetnim glavicama. Jednostavan je za gajenje i za kratko vreme iz malene semenke razvije se u diva. Brojni hibridi ukrasnog suncokreta dostižu visinu od 30 do čak 240 cm. Iako ovi visoki primerci u vrtu predstavljaju pravu senzaciju, za gajenje u posudama izaberite niže sorte, na primer "Sundance Kid", "Pacino" ili "Big Smile". Osim za gajenje u saksijama i žardinjerama, pojedini hibridi gaje se i za rezano cveće. Postoje brojne vrste ovog prekrasnog cveta, od minijaturnih do gigantskih vrsta (visine i preko 3 m), sa raznim bojama latica i semenki. Ipak, najčešće se gaji vrsta Helianthus annuus.
Gajenje - Najviše im odgovaraju neutralna ili blago alkalna zemljišta, koja su dobro propusna. Za uspešno gajenje potrebno je obezbediti mesto koje je najvećim delom dana okupano suncem. Suncokret može da podnese i sušu, ali da bi listovi i cvetovi ostali lepi potrebno je redovno zalivanje. Ukoliko biljka nema dovoljno vode, brzo dolazi do sušenja listova koji se kasnijim zalivanjem ne mogu regenerisati.
Razmnožavanje - Suncokret se razmnožava setvom semena i deljenjem. Setva se obavlja u bašti tokom aprila. Pri tempereturi od 22 stepena seme će nići već za dva do sedam dana. Setva se obavlja polaganjem semena na stalno mesto ili u saksiju. Pre setve zemlju treba obraditi i dodati organsko đubrivo. Setva deljenjem obavlja se tako što se 3 do 5 semenki stavlja u saksiju prečnika 15 cm, blago pritisne zemlja i zalije. Kada izdanci dostignu 10-15 cm, ostavlja se samo najjači. Saksija se drži na toplom mestu, mlada biljka se obilno zaliva i prihranjuje dva puta nedeljno. Tek kada korenov sistem ojača, suncokret presadite u veću saksiju.
Suncokret se sve više gaji kao dekorativna biljka u vrtovima, na terasama i balkonima. Može da se koristi za uređenje gredica, kao biljka za saksije i žardinjere, a najčešće se prodaje kao rezan cvet. Rezani suncokret u cvetne aranžmane unosi svetlost i toplinu.
Cvetovi afričkog ljiljana su svetloplave ili tamnoplave boje, beli ili boje lavande. Grupica od tri-četiri afrička ljiljana izgleda kao bokor atraktivnih trakastih listova
Afrički ljiljan
Afrički ljiljan je prelepa biljka koju od jula do septembra krase atraktivni i neobični cvetovi. Iako je jednostavna za održavanje jer ne zahteva specijalnu negu, nažalost, malo je zastupljena u našim baštama. Ime Agapanthus potiče od grčke reči koja se može prevesti kao cvet ljubavi. Ono što posebno fascinira kod ove biljke su štitaste cvasti koje mogu dostići prečnik od 20 centimetara.
One se nalaze na dugim, tankim cvetnim drškama koje mogu da izrastu i do jednog metra. Na jednoj cvasti može se naći i po sto pojedinačnih zvonastih cvetova. Cvetovi afričkog ljiljana su svetloplave ili tamnoplave boje, beli ili boje lavande. Grupica od tri-četiri afrička ljiljana izgleda kao bokor atraktivnih trakastih listova ukrašenih prelepim cvastima na dugačkim cvetnim drškama.
U južnoj Africi, odakle potiče, ova biljka raste u hladu drveća koje je štiti od jakog sunca. U našim krajevima najviše joj odgovara sunčani deo bašte, sa plodnim i propusnim zemljištem. Sušu dobro podnosi, ali će se posledice rasta u nepovoljnim uslovima osetiti već naredne godine, kada će cvetovi biti sitniji.
Zato je potrebno tokom letnjih meseci afrički ljiljan redovno zalivati, ali tek kada se gornjih pet centimetara tla osuši. Biljke se prihranjuju đubrivom sa produženim dejstvom, koje može da deluje od osam do deset nedelja. Prihrana je naročito važna tokom perioda vegetacije, odnosno od aprila do kraja avgusta. Posle precvetavanja obavezno isecite cvetnu stabljiku.
Iako vodi poreklo iz toplih krajeva, biljka je veoma otporna i može da podnese kratkotrajne mrazeve sa temperaturama i do minus pet stepeni. Ukoliko je zima blaga, afrički ljiljan prekrijte slamom, suvim lišćem i starim novinama, a zimzelene vrste unesite u prostoriju u kojoj je temperatura između pet i deset stepeni. Ukoliko biljka prezimljava na višim temperaturama, naredne godine cvetanje će biti slabije ili će potpuno izostati. U zimskim mesecima zalivanje treba redukovati, a kod vrsta koje odbacuju listove od septembra do marta potpuno obustavite zalivanje.
Biljke koje su prezimele možete da presadite tek u aprilu ili maju, a suviše guste biljke obavezno razdelite. U saksiju prečnika 20 centimetara zasadite mesnati koren (rizom) na dubinu od 5 do 8 centimetara. Na dno saksije obavezno stavite drenažni sloj. Za sadnju koristite kvalitetnu baštensku zemlju. Razdeljene biljke cvetaće tek sledeće godine.
Najpoznatije vrste afričkog ljiljana su Agapanthus africanus, koji dostiže visinu od 40 do 60 centimetara i formira plavoljubičaste cvetne lopte, od jula do septembra. Može se gajiti u saksijama na balkonu ili terasi. Agapanthus praecox je takođe pogodan za uzgajanje u saksijama. Njegovi tamnoplavi i svetloplavi cvetovi nalaze se na stabljikama dugim i do 1,2 metra. Može se gajiti i na terasi. Agapanthus campanulatus ima bele ili svetlopave cvetove, visok je oko pola metra i u jesen se suši.
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu