Da ne budem totalni pijanac i majmun,Tijana nasa inace po kraju stambolka Tince,btw Tara popizdela je kada te ugledala ovde(videlo se po njoj da zestoki momak kao sto si ti nije je pridigao dovoljno ,a ni spustio),zaboravila ulaznu sifru,pozdravila te i kaje se sto niste bar na neki (kako je naglasila, jebeni nacin ovekovecili vasu plato vezu)ma sta to znacilo.Lazem ovo mi je nekad govorila dok sam gutao neka lajna.NE lazem sad kao Pinokio ne zna sifru zaista,pozdravlja te i govori o tebi kao siparica sto me uzasava,bravo.Video sam je na bilijaru
Još bleji tamo? Strašno. Nalupaj joj šamare i izvuci je iz tog gejmerskog brloga.
E jebiga, prošlo je 8 godina od te priče - skoro čitava decenija (!!!), sve je gorelo od uzajamne strasti i privlačnosti. Kao da je sudbina htela da se na forum registrujem baš na njen 27 rođendan. Par sati početnog prisustva u ovoj, tada, virtuelnoj metropoli, mi je bilo dovoljno da skapiram i skontam da nije kao sve druge forumašice, da je nešto izdvaja od svih ostalih.
Strartovao sam je odmah, nisam se mnogo dvoumio iako je Tara bila ogroman izazov, ipak moj dotadašnji zavodnički potencijal je bio na vrhuncu moći pošto sam važio za glavnu facu u krugovima u kojima sam se kretao, te mi stoga nije ponestajalo samouverenosti i samopouzdanja da krenem u osvajanje Tare!
Ono, njen vulkanski temperament, pozitivna razmaženost, podnošljiva posesivnost, kratak fitilj, prebrutalna seksipilnost, njena jebena privlačnost koja je toliko snažna da je izbijala do mene preko monitora i činila da mesecima budem opsednut tom nesvakidašnjom i jedinstvenom forumašicom iz Niša.
Nije prošao ni dan od mog doseljenja na forum, ja dobijam privatnu poruku! Pitam se " ko je sad?", kao ono Tara traži moj broj telefona!
Sve se munjevito odvijalo!
Naravno dao sam joj, odmah smo se čuli, stalno me je zezala na račun tonaliteta mog glasa, napominjala je da je baš dubok. Taj glas i moje ponašanje tokom svih naših razgovora, razmenjenih poruka, toplo-hladnih odnosa... su još više produbljivali njenu sliku o meni kao izuzetno opasnom i žestokom momku , ujedno misterioznom i narcisodnim dečku koga će ona vrteti oko svog malog prsta kad-tad.
Posebno mi se dopalo što je uvek bila NEPOSREDNA i OTVORENA, nikad nije izgravala prebodobnu mučenicu-sveticu , tipa: Ja cura sam koja vodi podvižnički život i pokazuje mukotrpnu požrtvovanost u očuvanju kristalne čistoće svog neupitnog morala. Ja sam devojka čiji nijedan životni potez nije rukovođen prizemnim hedonističkim porivima; ja sam devojka koja živi asketskim životom poštujući načela strogog izvornog hrišćanstva poput njenih mučenika-prethodnika smeštenih u rimskim katakombama početkom Nove ere. Ili ja sam cura koja je stidljiva i sramežljiva u tolikoj meri da čak ne trpim muški pogled na sebi, već ukoliko do te strašne situacije ne daj Bože dođe dođe skrušeno, sva crvena u licu od neprijatnosti, stidljivo gledam preda se u zemljicu crnicu, nestrpljivo čekajući da pogled tog bezočnog dečka siđe sa mene, i tako dalje...
Ona je označavala sve suprotno - iskrena u svojim emocijama i stalnoj potrebi za nekom akcijom u svakom smislu.
Bila je idealna riba! Možda je još uvek.
Naravno da je i meni beskrajno žao što nije bilo nečeg konkretnijeg između nas, ali vreme se ne može vratiti, to je sad daleka prošlost. Ni ja više nisam osoba sa 26 godina, smirio sam se.
Prenesi joj moj veeeelkiii pozdrav. A ona neka pozdravi svoju sestricu Petru , i majku, pasioniranu šahistkinju. U sećanju mi je i jedna devojčica, njena rođaka, mnogo je volela da mi priča o njoj. Ne mogu sad da se setim imena. Moguće je da se zoveSandra, nisam siguran.
Jesi u redovnom kontaktu sa njom? Vreme je da je neko obuzda i dovede u red, ne čekaj mnogo, već kreni u akciju.
Nego jesi čuo za pogibiju Kobija?
Prvi košarkaški dres koji sam izabrao kao poklon za rođendan je bio njegov. U to vreme je Majkl Džordan bio Bog i batina, a i mnogi drugi igrači su bili izuzetno popularni, tada mladi Kobi je igrao svoju tek prvu ili drugu sezonu. Sećam se kao dan danas da je njegov orginalni dres koštao 80 maraka, što bi danas bilo najmanje 200 evra ( moja subjektivna ocena jer vrednost novca iz godine u godinu opada). Otac umalo nije ubio i mene i majku (haha malo preterujem ) kad je saznao za cenu dresa.
Mnoge igrače sam cenio i voleo. Džordan je bez premca najbolji igrač svih vremena, ali nekako niko nije bio kao Kobi. Njega i Kartera sam najviše kopirao, imitirao, a na kraju krajeva i najviše gotivio.
Krajm 90ih interent, kao što znaš, nije bio raspostranjena pojava u Srbiji. Broj televizijskih kanala bez prokletog "snega" je bio ograničen na jednocifrenoj cifri. Ono, nije bilo moguće pogledati neki košarkaški spektakl "preko bare". Mi klinci smo kupovali postere, kačkete i NBA albume sa samolepljivim sličicama jer su to u neku ruku bili dragoceni i živopisni informatori.
Listali su se ti albumi satima, gledalo se u kojoj američkoj državi se koja NBA franšiza nalazi, uživalo u magičnim prizorima metalik grbova enbiejligaša i čitale generalije o svim igračima.
O aktuelnim dešavanjima smo čitali šture novinske članke sa kašnjenjem od 2-3 dana.
Igrale su se video igrice preko Sege i tadašnje najmodernije konzole - Soni Plejstejšna. Eto tako su izgledali početni dodiri moje generacije sa NBA.
Zato mi Džordan i nije toliko ostao uklesan u srcu i svesti, on je bio na vrhuncu moći dok su naše mogućnosti za pravovremenim praćenjem košarkaških aktuelnosti bile skučene. Najbolji igrač koga je moja generacija redovno mogla pratiti u TV prenosima je Brajant.
Sada je na sve većem nivou, mnogo bolje, dostupna je bukvalno svaka utakmica, sve moguće statistike...NBA je globalizovan.
Za ovih 20 godina otakd se pjavio Kobi su, u tehnološko-civilizacijskom smislu, preskočeni vekovi.
Pričaju mi da si gad Da želiš sve, da to želiš sad Živi brzo, umri mlad A naš je plan da naš bude grad
S tobom samo reskiram, ti me testiraš S tobom samo, s tobom samo reskiram Seksi mi smo, svetski par Surovi k'o kartel iz Meksika
Besna kola parkira, žestok je k'o rakija O-on i ja smo klan, o-on i ja smo klan Zlato, srebro, platina, kamere pred vratima O-on i ja smo klan, o-on i ja smo klan
Besna kola parkira, žestok je k'o rakija A-a moj život pun je bola Zlato, srebro, platina, kamere pred vratima 'fa-'fala Bogu što si moja
Pričaju mi nije to za devojku Kao što sam ja Pričaju mi da si zlo Al' baš sam to uvek sanjala
S tobom samo reskiram, ti me testiraš S tobom samo, s tobom samo reskiram Seksi mi smo, svetski par Surovi k'o kartel iz Meksika
btw
Ja joj naglasim kad nikako ne sme da me zove, a ona kakva je - znaš je, baš tada me po običaju iscima.
Sa drugarima zujim na tribini, kupimo transparente i pirotehniku pred gostovanje u Kruševcu. Idemo do kafane "Avalica" nadomak stadiona da ubijemo vreme, kao ono zvoni telefon (ja vidim, pogledam, TARA JE! , mislim sad sam sa ekipom, ne mogu da joj tepam i poneku reč izgovorim u maznom, nežnom tonu kako se to inače radi dok pričaš sa devojkom koja te strašno pali. Glupo je, svi će sa podsmehom pomisliti: otakd je on ovako mekan, pa makar pričao i sa nekom cicom! Ništa,ja iskuliram. Kad ono telefon zvoni li zvoni. Drugari kažu "Javi se bre, seva ti to sranje dva minuta, jbte! Možda je taj i taj, čekamo ga pola čuke u pm!"
Momentalno popizdim, odmaknem se 10ak metra u stranu i odvalim se od besa prema Tari. Ona brizne u plač i kroz jecaje me najsrašnije napuši!
Vratim se ja na gajbu oko pola jedan noću, uzmem telefon, vidim nit' me je zvala, nit' poslala neku poruku. Odlučim "OK, idem sad na kuntanje, verovatno je ljuta, umoran sam, ko će se sad prepirati sa njom, ionako ima nepregledno dugačku i neumornu jezičinu."
Porbudim se ujutro, odmah uzmem telefon i imam šta videti - 30 propuštenih poziva!
Cimnem je momentalno, popričamo kao da se nikad ništa nije desilo i sve bude super!
Brate ae reci mi kladionica jel te sluzi kao Tara ,salu na stranu sa te strane 'Sebastjan'nista me nece sitno sve to,ode nam brat ako nesto vise volim od zena to su Lejkersi
Da ne serem u prazno nagovestila mi je da te ispratim sa pesmom onih majmuna elitnih bivsih ako je nadjem and pokusao sam da navrati tvrdi da ne zna mail i sifru,mada muz joj 9god.mladji bivsi dzudista sad je gospodjica-gospodja,Davida poznajem od ranije pobice nas
Ako je neko zeleo da joj udje u sesneasterac to je moja malenkost,to dupe,te obline,odbojka na bazenu ti to na zalost nisi mogao da ispratis,eno je sad glavna seka na pedijatriji radi i u robnoj kuci ,izmislice i vakcinu umesto kineza.
Hahahah kladionica i ja, svakog vikenda upadnem u obližnji "Mocart" sa razbojničkom arogancijom , uveren da ću napokon opustošiti sve njihove pretovarene kase, mini-trezore nabrekle od ogromne količine novca.
Ne smem ni da pomislim u kolikom sam ukupnom minusu u ovih skoro 15ak godina otkako ih posećujem, čvrsto rešen da postanem nedodirljivi tajkun i oligarh preko noći.
Pratim sport sa manijačkom zaintersovanošću, međutim moje procene na ovekovečene na tiketima su tragikomične.
Dok se nisam skontao sa Tarom nisam ni znao za te peškiriće u "Elitnim odredima".
Ona me je kontaminirala tim pesmicama primerenim uhu slabića, uhu patetičnih beskičmenjaka i ušima mekušaca koji su uzurpirali izgled muškarca. Ajde, ona je žensko , pa se nekako i moglo razumeti što otkida na njihove sladunjave hitiće uobličene tako da uglavnom opisuju muško-žensku emotivnu problematiku u pretškolskom uzrastu.
Tara i ja smo te pesme, taj žanr, neumorno forsiran od strane njenog tadašnjeg muzičkog ukusa, zvali KAMILICA. Njoj je taj nadimak za celokupnu plejadu tih banalnih tinejdž-pesmica bio beskrajno simpatičan i smešan. Stalno se smejala kada bih ja sumorno rekao "opet ta kamilica"!
U kolima sam neretko puštao to smeće, ne zato što mi se sviđalo, nego prevashodno jer me je munjevito asociralo na Taru - na curu na koju sam u to vreme bio napaljen do besvesti.
Malo me je ta svojevrsna muzička radijacija zatrovala, priznajem. Ti radioaktivni melodijski elementi su zadržali uticaj na moje muzičke izbore i koji mesec nakon Tarinog i mog potpunog otuđenja.
Mia i "Elitni odredi", pesma "Nisi s njom"... – ustanem, vidim pojavila se ta numera , odslušam je uz velike poteškoće, ali i uz pomisao "ovo će se Tari mnogo dopasti!!!".
Odmah je stavim na stranice ovog svetog bloga. Naravno, ona je bila oduševljena.
Da mi je znati šta li sada sluša (Maja Berović, Senidah, Angellina, Hurricane.. i tako dalje... ne možeš oči otvoriti od njih u prestižnim beogradskim klubovima )?
U međuvremenu je čitava muzička svena podvrgnuta tektonskim poremećajima, velikim potresima, pavim zemljotresima koji su srušili sve aktuelne pesme iz doba kad smo bili u velikoj platonskoj ljubavi.
Eto, ti si imao realne zajedničke doživljaje i daleko neposredniji kontakt sa njom nego ja, zavidim ti!
I ona je u već odavno u vrtlogu porodičnih voda? Lepo! Lepo! Dakle pedijatrija – idealan posao za Taru!
Robne kuće su izumrla tekovina društvene svojine i scijalističkog uređenja društva, one odavno ne postoje. Verovatno radi u nekom fensi šoping centru, nešto kao zgodna prodavačica sportske obuće i odeće u "Sport vision".
Primetio sam da sam u 'Maxbetu' nekako simpaticniji tiketu ,btw upravo sam odigrao laganicu bez hendikepa,vise od 10,5,manje od 11,5,ogranicen sam na fucu veceras.Imam kecugu na sve trenutne nakaze kao sto je Valensija,cileanski Univerzidad i vecito protiv Boke Juniorsa,krecem se klimavo ali ide bice za jos nakazniji izlazak sa jos sumljivijim zenama.Odigram par tekmi za sto veci ulog i tu mi nabrekne.
Ostavio sam naravno pozamasnu sumu u tim rekreativnim centrima za par istih otvorenih centara odvikavanja od kocke .Momentalno.
Skontas se sa Tarom i shvatis da si ti taj ludak s kim definitivno nesto nije u redu.Tako je s njom sve opusteno hoces-neces.Ae sto neces?Sto si riba?
Divne su mi sada te decije pesmice,oslikavaju mi detinjastu Taru punu zivota.Elasticnost.Da mi je to tad pred ekipom neko rekao posramio bih se jer uz to bi rafalno islo,menjas se siso kurcoglavi,zena je za ovo,ono ne bih ih citirao.
Dan danas je rekao bih uz "kamilicu'
"HurikanU' i one vec vidjene napumpane 'svere'.
Covek,muz,suprug,momak sta god daleko od njenog 'lane'stereotipa, gde je mogu reci udarala opako na moju muskost,izgleda bas onako kao sto ona 'kao'to nije zelela,celav,brada,dlake na grudima,a i na sakama.muz od preko dva metra i sto kila,gromada,dobar sportista i ogroman boem.Decko je i srcan i sasvim pravedan i dobar ortak.
Sta god i gde god da radi Tara je jedna divna zena,jedan demon.
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu